Psiholog savjetovatelj za razliku od psihijatra, ne propisuje lijekove, no zato ima dugogodišnju izobrazbu koja mu olakšava razumijevanje ljudi. Ja se u savjetovanju usmjeravam na razumijevanje motiva, uvjerenja, očekivanja i ponašanja mojeg klijenta. Čovjek koji sjedi sa mnom mi je najvažniji. Važniji od bolest ili teškoća s kojom dolazi.  Razlika između psihologa i psihijatra je ta što psihijatar raspolaže psihofarmacima (lijekovima), te pomaže na način da nastoji ublažiti teškoće i simptome na koje se pacijent žali.

Ja prvenstveno pokušavam slušati i razumjeti ljude. Kroz to pomažem ljudima da steknu nov uvid u svoje djelovanje, odnose i misli.

Najvažnije što se dogodi u savjetovanju je po mom mišljenju kada čovjek otkrije nešto novo o sebi. Klijent kod mene dobije nebrojeno mnogo mogućnosti da procijeni da li ga to što radi i misli dovodi do željenog cilja. Kada procijeni da ga dosadašnje ponašanje nije dovelo do onoga što je htio, postaje spreman mijenjati neke stvari u svojem životu, isprobati nove putove. Dobiju nove ideje i hrabrije rješavaju svoje teškoće.

Do sada nisam sreo “preteškog klijenta” kojeg nisam bio spreman razumjeti i s njim raditi.